Brinemo se o vašim ljubimcima kao o svojim!
Pozovite nas    +381 21 443137

Pozovite nas :  +381 21 443137

Izaberite deo teme

Štenećak – Uzrok, lečenje, preventiva

Male specialist gives an injection to the dog, veterinary clinic. Vet doctor, treatment a sick dog
Marko Odalović (FamilyVet)
Marko Odalović (FamilyVet)
Izaberite deo teme

Štenećak (engl. Canine Distemper) je kontagiozno, virusno i veoma teško multisistemsko oboljenje najčešće mladih pasa koje se manifestuje dvofaznom groznicom, imunosupresijom, upalnim promenama na sluznicima (epitelu) očiju, respiratornog i digestivnog trakta, kao i promenama na nervnom tkivu i koži. Zbog imunosupresije (limfopenije) bolest prate sekundarne infekcije sa raznim komplikacijama. Pored pasa mogu oboleti i drugi pripadnici familije Canidae. Uzročnik je izolovan i kod velikih mačaka (lav, tigar, leopard), ali kod mačaka uzročnik ne izaziva infekcije.

Štenećak – Uzroci

Uzročnik je RNK virus, spiralne simetrije koji poseduje omotač u kome se nalazi hemaglutin i hemolizin. Replikuje se u citoplazmi inficiranih ćelija. Može da se razmnožava u limfocitima i makrofagima. Virus je osetljiv na etar i brojne fizičke i hemijske faktore.

Od štenećaka najčešće obolevaju mladi psi (štenad, po čemu je bolest i dobila ime), starosti od 3-6 meseci, kao i psi koji nisu vakcinisani. Međutim iako ređe, bolest može da se javi i u starijoj dobi. Štenad vakcinisanih kuja zaštićena su prvih 5 do 6 nedelja nakon rođenja pa se bolest najčešće javlja nakon odbijanja potomaka od majke. Mortalitet se kreće 30-80%, u zavisnosti od otpornosti organizma. Izvor zaraze su obolele, inaparentno inficirane i divlje životinje kao i one koje su prebolele bolest, koje dosta dugo nakon preležanog virusa izlučuju virus u spoljašnju sredinu. Infekcija nastaje ingestijom ili inhalacijom uzročnika. Uzročnik se nalazi u sekretima i ekskretima obolelih (nosni i očni iscedak, a kasnije se nalazi i u mokraći i izmetu).

Kako se prenosi štenećak?

Pored direktnog načina prenošenja virus se prenosi i indirektno, preko predmeta. Čovek je jedan od glavnih posrednika u  prenošenju virusa iz kontaminirane sredine na zdrave štence i pse. Infekcija se najčešće javlja zimi jer uzročnik može duže opstati zimi u spoljašnjoj sredini, a nazeb pogoduje nastanku infekcije.

Šta se dešava u organizmu zaraženom štenećakom?

Nakon ulaska u organizam dolazi do inicijalne replikacije virusa u tonzilama i limfnim čvorovima, a zatim virus prodire u krv i nastaje viremija.  Za vreme viremije, broj limfocita i trombocita je smanjen. Zbog smanjenog broja limfocita nastaje imunosupresija.

Stepen viremije i obim širenja virusa zavise od nivoa specifičnih antitela u domaćinu.

  • Prvi febrilni stadijum nastaje nakon prodora virusa u krv (viremija), zatim nastaje zatišje virusa jer naseljava organe u kojima će delovati, odnosno vršiti dalju replikaciju.
  • Virus može inficirati epitel respiratornog, digestivnog, urogenitalnog trakta i kožu zbog čega nastaje drugi febrilni stadijum sa simptomima poremećaja ovih sistema.

Virus dospeva i do epitela krvnih sudova mozga i na CNS-u izaziva određene promene. Virus ima afinitet prema endotelu krvnih sudova i mezenhimskim ćelijama.

Inkubacija bolesti traje 3-6 dana ili nešto duže a razvoj kliničkih simptoma bolesti zavisi od virulencije uzročnika, otpornosti životinje, starosti itd. U zavisnosti od ovih faktora oblici bolesti mogu biti različiti: subklinički, blagi, akutni (crevni, plućni, kožni, nervni), hronični i atipični oblik.

Štenećak – Simptomi

  • Okulonazalni iscedak, faringitis i povećanje tonzila
  • Kašalj, povraćanje i dijareja su obično posledice sekundarnih infekcija
  • Pustule na koži ventralnog dela abdomena
  • Hiperkeratoza nosa i šape “tvrda šapa“
  • Nervni simptomi se skoro svi završavaju smrću.

Kako se postavlja dijagnoza?

U našoj ordinaciji se dijagnostikovanje virusa štenećaka radi brzim ELISA testom, uzimanjem brisa iz oka ili nosa, najčešće. Sama procedura uzimanja uzorka je jednostavna, a rezultat brz, za svega 10-ak minuta. Takođe, nam vrlo često pomognu anamnestički podaci od vlasnika koji nas navode da posumnjamo da se radi o pomenutoj bolesti, opšte stanje životinje i karakterističan izgled pacijenta uz pozitivan test na štenećak, daju nam sigurnu i tačnu dijagnozu.

Štenećak – Preventiva

Preventiva predstavlja najvažniji vid zaštite od štenećaka. Prevashodno podrazumeva izolaciju infektivnih jedinki i vakcinaciju zdravih. Vakcinacija štenadi se obavlja sa 6 do 7 nedelja starosti, drugu vakcinu štene treba da primi sa 10 nedelja starosti, a treću vakcinu sa 14 nedelja starosti. Treba napomenuti da vakcinacija treba da se sprovodi kod svih starosnih kategorija pasa, zato što i odrasli stariji psi mogu da obole od ove bolesti.

 

Podeli post