Pododermatitis, odnosno žuljevi na petama kunića i morskih prasića, a u poodmaklom stadijumu bolesti i formiranje rana na stopalu, predstavljaju čest problem kod kunića i morskih prasića koji se čuvaju kao kućni ljubimci. Zečevi, kunići i morski prasići se pri sporijem kretanju i stajanju oslanjaju u potpunosti na pete sa spuštenim skočnim zglobom radi boljeg održavanja ravnoteže (kao i ljudi), dok se pri bržem kretanju oslanjaju samo na vrhove stopala (kao psi i mačke). Čvrsta podloga na kojoj ljubimac boravi onemogućava ulazak noktiju u podlogu, kao pri kretanju po zemlji i travi, što prebacuje opterećenje na pete i doprinosi nastanku pododermatitisa na petama. U ređim slučajevima, žuljevi i ranice se mogu javiti i na prstima ili prednjim šapama.
Iz navedenih razloga, u većem riziku od nastanka pododermatitisa su stariji, bolesni i gojazni kunići i morski prasići, kao i oni ljubimci koji veći deo dana provode u kavezu.
Kako se može sprečiti nastanak pododermatitisa?
Za sprečavanje pojave žuljeva kod morskih prasića i kunića, neophodno je obezbediti pravilan položaj stopala, kroz redovno skraćivanje noktiju zadnjih nogu koje možete obaviti vi ili vaš veterinar za kuniće i glodare, omogućavanje svakodnevnog kretanja i trčanja, postavljanje debele mekane podloge na mesto gde ljubimac boravi i sprečavanje pojave gojaznosti kroz pravilnu ishranu kunića i morskih prasića.
Redovnom proverom stopala se mogu uočiti prvi znaci da se formira žulj kod kunića i morskog praseta:
● pojava polja bez dlake većeg od nekoliko milimetara kod kunića
● stanjivanje dlake na stopalu kod kunića
● pojava tamno ružičastih i crvenih polja na koži stopala morskih prasića
● smanjenje aktivnosti i promena ponašanja kod kunića i morskih prasića
Kako se leči pododermatitis?
Ukoliko nastane pododermatitis kunića i morskih prasića, bez obzira da li je u početnoj fazi ili je već došlo do formiranja otvorenih rana koje mogu dosezati i do kostiju, kao i infekcije rane, neophodno je da ljubimca pregleda veterinar za kuniće i glodare, kako bi se započela terapija ovog oboljenja i sprečilo njegovog dalje napredovanje.
Terapija koju veterinar za kuniće i glodare određuje zavisi od stadijuma bolesti i pridruženih simptoma, od kojih se najčešće javlja gubitak apetita, dok kod nekih kunića može doći i do promene položaja tetiva na nozi što za rezultat ima nepokretnost kunića. U težim oblicima bolesti, pored osnovnog kliničkog pregleda, neophodno je uraditi i rendgensko snimanje kostiju i mikrobiološko ispitivanje briseva rane.
Lokalno čišćenje i dezinfekcija rana, upotreba preparata za omekšavanje kože na petama, posebni načini previjanja stopala i drugi lokalni tretmani su uvek osnov za izlečenje, uz istovremeno promenu uslova života. U poodmaklim slučajevima veterinar za kuniće i glodare često se odlučuje i za uključivanje antibiotika i lekova protiv bolova u terapiju, a ponekad je potrebna čak i hirurška obrada rane ili hospitalizacija kunića i morskog praseta ukoliko se javi gubitak apetita, jaki bolovi, mršavljenje i drugi simptomi.