Brinemo se o vašim ljubimcima kao o svojim!
Pozovite nas    +381 21 443137

Pozovite nas :  +381 21 443137

Izaberite deo teme

Epilepsija kod pasa

sick-dog-sad-dog-lying-at-owner-hands-looking-at-2022-01-18-05-46-23-utc
Marko Odalović (FamilyVet)
Marko Odalović (FamilyVet)
Izaberite deo teme

Šta je epilepsija?

Epilepsija predstavlja moždani poremećaj koji se karakteriše rekurentnim napadima, najčešće bez postojanja vidljivih abnormalnosti, odnosno lezija na mozgu.  Epileptični napad je zapravo talas električne aktivnosti mozga koji posledično prouzrokuje trzanje, drhtanje, konvulzije i/ili grčeve.

Šta prouzrokuje epilepsiju?

Ovo stanje može biti nasleđeno (genetska ili idiopatska epilepsija) ili prouzrokovano strukturnim problemima (strukturna ili simptomatska epilepsija). Za nastajanje idiopatske epilepsije kod pasa još ne postoje poznati uzroci, ali su to najčešće psi koji imaju nasleđen gen za ovo oboljenje. Neke od predisponiranih rasa su jazavičari, labradori, koker španijeli, zlatni retriveri, nemački ovčari i pudle. Što se tiče simptomatske epilepsije, njoj je moguće odrediti uzrok koji može biti npr. bolest koja prouzrokuje oštećenje moždanog tkiva, ali i fizička povreda.

Vrste napada i kako se manifestuju

Postoje tri vrste epileptičnih napada – fokalni, generalizovani i fokalno-generalizovani.

  1. Fokalni – kao što sam naziv kaže, javlja se u manjim regionima i zahvata samo jednu stranu mozga. Simtomi kod ove vrste napada zavise od toga koji region mozga je pogođen. Ako je u pitanju motorni region, kod ljubimca će se uočiti drhtanje glave, ponavljajuće kontrakcije mišića samo jednog uda, ili ritmično treptanje oka. U slučaju abnormalne električne aktivnosti autonomnog nervnog sistema, mogući su simptomi kao što su dilatirane zenice, povraćanje ili prekomerna salivacija. Fokalni napadi drugih regiona mozga mogu prouzrokovati nekarakteristično ponašanje, kao što je nemir, strah ili anksioznost.
  2. Generalizovani – ova vrsta napada zahvata obe strane mozga i često su psi tokom epizode napada u nesvesnom stanju i mogu posledično nevoljno urinirati i defecirati. Sam generalizovani napad može se podeliti u pet kategorija:
  3. a) tonični: dovode do mišnih kontrakcija ili ukočenosti koja može trajati nekoliko sekundi     ili minuta
  4. b) klonični: prouzrokuju brze kontrakcije, odnosno trzanje
  5. c) tonično-klonični: počinju kao tonični napadi sa mišićnom kontrakcijom koja prelazi u trzaj
  6. d) mioklonični: odlikuju se sporadičnim trzajima
  7. e) atonični: kod ovih napada psi odjednom gube mišićni tonus, što dovodi do kolapsa i  najčešće gubitka svesti
  8. Fokalno-generalizovani – u pitanju je najčešća vrsta epileptičnog napada, koja zapravo predstavlja evoluiranje fokalne u generalizovanu

Faze epileptičnog napada

  1. Prodromalna – ova faza zapravo predstavlja vreme pre samog napada, odnosno indikator je napada. Ono što se može tada uočiti kod ljubimca jesu anksioznost, nemir i traženje pažnje.
  2. Iktalna – u pitanju je faza u kojoj se odvijaju prethodno opisani napadi. Tokom ovog perioda, psi su izloženi riziku od fizičkih povreda usled nekontrolisanih motornih pokreta. Čestu fizičku povredu predstavlja povreda jezika kao posledica nekontrolisanog žvakanja. Tokom iktalne faze može se javiti status epileptikus, odnosno prolongirani napad koji traje od nekoliko minuta pa i do pola sata i duže, ili dva napada između kojih ljubimac nije uspeo povratiti svest. Status epileptikus može biti letalan po psa jer neretko dovodi do hipotenzije, hipoglikemije, hipertermije, hipoksije, moždanog edema i povišenog intrakranijalnog pritiska.
  3. Postiktalna – tokom ove faze mozak vraća normalnu funkciju, što može trajati nekoliko minuta ili nekoliko sati. Psi u ovom periodu deluju umorno, ataksično i dezorijentisano. Takođe, može se desiti da su gladni ili žedni i da pokazuju agresiju, hiperekscitabilnost, ali i strah.

Posebna vrsta napada prestavljaju tzv. klaster napadi koji se odlikuju dva ili više puta ponovljenim napadima tokom 24 časa. Za razliku od statusa epileptikusa, psi između napada uspevaju da povrate svest.

Kako se dijagnostikuje epilepsija?

Epilepsija se dijagnostikuje isključivanjem ostalih uzroka napada. Bitno je temeljno proučiti istoriju bolesti i uraditi neurološki pregled psa, nakon čega je indikovano testirati krv i urin, kao i radiografski snimiti životinju. Pored toga, dodatni testovi se mogu sprovesti: magnetna rezonanca, testiranje cerebrospinalne tečnosti i kompjuterka tomografija.

Kako se leči epilepsija?

Budući da ne postoji lek koji bi u potpunosti izlečio psa, terapija se svodi na davanje antiepileptika čiji je zadatak redukovanje ozbiljnosti i učestalosti napada.  Većina pasa može da živi normalno ako koriste antiepileptike. Neki pacijenti s vremena na vreme, uprkos sprovedenoj terapiji, imaju epileptične napade.

Kako vlasnici mogu pomoći ljubimcu tokom napada?

Ono što vlasnici mogu uraditi kako bi pomogli svom ljubimcu jeste da ga pažljivo premeste na bezbedno i mirno mesto, kako ne bi došlo do fizičkih povreda. Takođe, ukoliko je moguće, vlasnici mogu da stave uvijen peškir u usta ljubimca kako bi prevenirali gušenje ili potencijalne povrede jezika. U slučaju statusa epileptikusa, neophodno je psa što pre odvesti kod veterinara.

Podeli post