Brinemo se o vašim ljubimcima kao o svojim!
Pozovite nas    +381 21 443137

Pozovite nas :  +381 21 443137

Izaberite deo teme

Demodikoza pasa

veterinar novi sad
Marko Odalović (FamilyVet)
Marko Odalović (FamilyVet)
Izaberite deo teme

Demodikoza je dosta često i veoma uporno kožno oboljenje pasa, prouzrokovano sa Demodex canis. Telo je crvoliko, dužine 100-330 mikrometara. Parazitiraju u dlačnim folikulima i lojnim žlezdama. Lokalizacija parazita u ovim strukturama kože znatno otežava lečenje, jer je uzročnik teško dostupan akaricidima. Demodikoza je ektoparazitoza koja, za razliku od šuge, nije kontagiozna, niti promene koje je prate izazivaju svrab.

Izvori zaraze i način infekcije

Izvor širenja demodikoze su bolesne životinje. Infekcija pasa nastaje u prvim danima života, prilikom sisanja. To je period kada su štenad u dugotrajnom bliskom kontaktu sa kožom majke, od koje se tada i inficiraju. Klinički znaci bolesti ispoljavju se kasnije ili kod najvećeg broja pasa – nikad. Najčešće obole psi u starosti od 6-12 meseci i to pretežno pripadnici rasa sa kratkom dlakom. Pojavi bolesti pogoduju mnogobrojni faktori kao što su: ekcemi, dermatiti, loša ishrana i nega, često kupanje sapunom; imuni status takođe ima uticaja kao i nasledna predispozicija za demodikozu; stres, hormonske promene kao i graviditet mogu da imaju velikog uticaja na ispoljavanje bolesti.

Paraziti izazivaju atrofiju epitela dlačnih folikula i papila, što ima za posledicu opadanje dlake. Posle toga nadovezuje se i zapaljenje epidermisa. Zahvaćeni delovi kože pokrivaju se orožalim ljuspicama. Kasnije, u dlačne folikule i lojne žlezde prodiru gnojne bakterije, koje se brzo razmnožavaju i stvaraju gnojno zapaljenje folikula i lojnih žlezda. Po koži se pojavljuju manji gnojni čvorići – pustule.

Vrste demodikoze kod pasa

U zavisnosti od lokalizacije promena, kod pasa se demodikoza opisuje kao:

  • Lokalizovana demodikoza
  • Generalizovana demodikoza
  • Pododermatitis prouzrokovan vrstom Demodex canis.

Lokalizovana demodikoza

Obično počinje na licu ili prednjim nogama, kao jasno ograničena, crvenkasta lezija koja se peruta. Najčešće spontano prolazi. Lokalizovana demodikoza je skoro isključivo bolest štenadi. Kod šteneta obolelog od ove forme postoji šansa od oko 90% da nastupi spontano izlečenje. Ukoliko je bilo obolelih među precima, šansa se smanjuje na 50%. Prema aktuelnim shvatanjima, lokalizovana demodikoza kod štenadi ne treba da se leči, već se prati da li će se razviti u generalizovanu. Ukoliko izlečenje nastupi spontano, štenad mogu da se koriste za priplod. Ako se bolest generalizuje, pas treba da se kastrira ili da se isključi iz priplodnog uzgoja. Odrasli psi ređe obole od lokalizovane demodikoze. Uvećani limfni čvorovi su prognostički nepovoljni i obično su predznak pojave generalizovane forme.

Generalizovana demodikoza

Obično počinje kao lokalizovana. Kasnije je zahvaćena koža celog tela, prekrivena je krastama, mestimično bez dlake, peruta se. Obično se javlja kod mladih pasa. Odrasli psi najčešće ne obole, osim kada im je imuni sistem poremećen ili ako imaju maligne tumore. Prognoza generalizovane demodikoze kod pasa mlađih od godinu dana u priličnoj meri je povoljna, 30 – 50% obolele štenadi spontano ozdravi, bez bilo kakvog lečenja, mada je lečenje najčešće potrebno, da bi se olakšalo ozdravljenje. U nekim slučajevima dolazi do sekundarne bakterijske infekcije, bakterije mogu da se prošire na subkutis i izazovu limfadenitis i septikemiju.

Pododermatitis izazvan demodeksom

Ovaj oblik demodikoze javlja se na šapama. Često je praćen bakterijskom infekcijom. Najteži oblici zabeleženi su kod pasa rasa stari engleski ovčarski pas i šar-pej. Paraziti mogu da budu toliko duboko lokalizovani da mogu da se dokažu jedino u materijalu uzetom biopsijom. Često se dešava da kod lečenja generalizovane demodikoze šape predstavljaju poslednje uporište demodeksa.

Klinička slika

Oblici bolesti su skvamozni i pustulozni. Pustulozna forma je posledica sekundarne bakterijske infekcije najčešće stafilokokom.

Skvamozni ili ljuspasti oblik demodikoze

Ovaj oblik demodikoze sreće se češće. Proces započinje od glave – po očnim lukovima, oko usta i nozdrva, a posle prelazi na šape i leđa. Na ovim delovima tela opada dlaka i pojavljuju se gola u početku glatka mesta. Uskoro po površini se obrazuju ljuspice i mali ružičasti čvorići. Postepeno koža dobija bakarnu boju , a posle toga modru. Svrab ne posoji ili je veoma slab. Od skvamoznog oblika demodikoze psi boluju mesecima i ako se ne preduzme efikasno lečenje prelazi u pustulozni oblik.

Pustulozni ili gnojni oblik demodikoze

Ovaj oblik se ređe sreće. Proces započinje od glave, ali se uskoro generalizuje. Pustule prekrivaju celu kožu i pas dobija veoma ružan izgled. Ružičasta koža je još intenzivnije crvena i zbog toga se ovaj oblik demodikoze naziva još i crvena šuga. Svrab ne postoji.

Kako se dijagnostikuje demodikoza?

Dijagnoza se postavlja na osnovu uzete anamneze od vlasnika i na osnovu kliničke slike. Međutim, sigurna dijagnoza se postavlja  na osnovu nalaza parazita u strugotini (skarifikatu) promenjenih delova kože.

Terapija i lečenje demodikoze

Lečenje demodikoze je dugotrajno i nije uvek uspešno. Za lečenje lokalizovane demodikoze može da se koristi mast na bazi rotenona, koja se obavezno svakodnevno utrljava. Antibakterijski gelovi takođe se koriste za lečenje lokalizovane demodikoze i infekcije kože koje se na nju nadovezuju.  Amitraz se u lečenju demodikoze pasa primenjuje u obliku kupke i kao rastvor za natapanje. Kao neželjeni efekat amitraza može da se javi blaga sedacija, te je kod veoma malih rasa i veoma mlade štenadi primena amitraza kontraindikovana.

Za lečenje generalizovane demodikoze daje se Milbemicin-oksim koji se primenjuje svakodnevno u trajanju i do 3 meseca. Za lečenje demodikoze koristi se i ivermektin, ali u svakodnevnim dozama, peroralno. Ovaj postupak je jeftiniji od lečenja Milbemicin-oksimom.

Kod generalizovane forme obično je prisutna i sekundarna infekcija kože, koju treba lečiti antibioticima. Kortizonski preparati se ne primenjuju u terapiji demodikoze, jer umanjuju imuni odgovor domaćina i u ovom slučaju od njih je veća šteta nego korist.

Izvesna poboljšanja postižu se visokim dozama vitamina E.

Profilaksa

Bolesne pse izolovati i lečiti. Boksove češće čistiti i prskati akaricidnim sredstvima. Dobra ishrana poboljšava uslove za ozdravljenje. Takođe, obolele pse treba redovno dehelmintisati i vakcinisati.

Podeli post